Zapravo nije riječ samo o biznisu, za sve stvari u životu kao da važe univerzalni principi
Zašto se tako udobno osjećamo u komforu koji nas svakodnevno okružuje, na koji smo već navikli i koji ne treba mijenjatI? Da li se radi o običnoj lijenosti da ustanemo, zasučemo rukave i napravimo promjenu kojoj se kod drugih divimo, ili to jednostavno nismo u stanju napraviti?
Uz opravdan razlog zasigurno da postoji veliki broj ljudi koji su, nažalost, ograničeni različitim mogućnostima, ali ipak za najveći broj ljudi promjena je jednako moguća opcija kao i ostati na mjestu na kojem su bili do danas.
Prije izvjesnog vremena počeo sam se, onako stidljivo i krajnje rekretivno, baviti trčanjem. Bila je to aktivnost koja je trebala razbiti moju svakodnevnicu, donijeti mi neke zdravstvene koristi, upotpuniti praznine u mom dnevnom rasporedu i to je otprilike bila prvobitna zamisao. Međutim, usljedilo je iznenađenje kakvo nisam mogao ni sanjati.
Preskočit ću detaljne opise o tome kako mi se trčanje lagano uvlačilo pod kožu, u vidiu neke energije koja napaja moje ćelije iznova i iznova, svakim novim treningom sve više i više, te ću vam reći samo to da je trčanje sad već postalo moj javni izražaj, kojeg sam ja bez i malo stida ažurno i predano obavljao, bez obzira na čudne poglede koji su me još uvijek znali pratiti.
Da odma razjasnimo, nije ovo priča o mega uspješnom poslovanju i lineranom rastu uspjeha na svim poljima kojih sam se dotakao, naprotiv, ovo je priča o napornom radu/treniranju, zadržavanju fokusa i stalnom kretanju ka cilju.
Na tom putu sam naučio 3 važne lekcije za koje sam ubjeđen da su ključ ne samo sporta i biznisa nego i života generalno. Ovo su te tri važne lekcije.
Odredite cilj
Ukoliko želite da se bavite bilo čime na nekom ozbiljnom ili barem ozbiljnijem nivou, onda je neophodno da prije svega drugog odredite cilj. Da pojasnim. Kada sam krenuo sa trčanjem i kada sam shvatio da nema smisla da se lažem i da trčkaram kad mi padne na pamet i da pričam okolo kako se bavim trčanjem, odlučio sam sebi postaviti cilj. To je bio moj prvi polumaraton. To iskustvo priprema i istrajnosti me promjenilo zauvijek. Nakon toga je došao drugi, treći, peti itd. Svaki je nosio neke svoje lekcije, svaki je imao svoju težinu, svaki je pomjeraio moje granice kao onome što sam do juče mislio da je nemoguće, svaki me suočavao sa novim nemirima koje sam nosio u sebi i u svakom sam morao pobjediti samo sebe.
Ukoliko želite da se bavite biznisom postavite sebi cilj. Taj cilj mora da bude vrijedan vašeg angažmana. To znači, ne možete postaviti sebi cilj da registrujete d.o.o., šta onda? To mora biti cilj za koji se morate motivirati u rana jutra, kada svi spavaju, to mora biti cilj koji vas drži budnim noćima dok svi spavaju, to mora biti cilj dovoljno izazovan da vam može promjenuti život. Nadam se da razumijete šta hoću da kažem. Da uprostim, nisam mogao sebi postaviti cilj da trčim 500 metara, ili 1 kilometar. To bi bio primjer lošeg cilja. To nije cilj koji bi me tjerao na stalna poboljšanja, na rad, trud, znoj, odricanje i upornost. Dakle Vaš cilj mora biti dovoljno velik da ga gledate sa strahopoštovanjem, ali da ipak znate da je ostvariv.
Odredite šta je ono čemu se želite posvetiti i odredite cilj. Ukoliko to prenesemo na ostala životna polja vidimo da je podjednako primjenjivo.
Napravite plan
Nakon što se odredili cilj, odlučili ste se ozbiljno posvetiti njegovom ostvarenju, na redu je pravljenje plana za ostvarivanje tog cilja. Na primjeru trčanja to je značilo sljedeće: Evaluacija vlastitih mogućnosti i odabir optimalnog plana na osnovu dobijenih rezultata. Prije nego iznesem pojednostavljeno objašnjenje, da napomenem i ovo. Postoje ljudi koji se odluče za neki improvizovani pristup za stizanje do cilja. Tj. nemaju konkretan plan, ne rade evaluacije, nego odrede cilj i krenu tako korak po korak, nadajući se svakim narednim korakom da je cilj blizu. Ja zaista nisam pristalica takvog avanturizma, već smatram da je ozbiljno planiranje ključ postizanja rezultata.
Da objasnim ovo oko evaluacije i odabira plana. Ukoliko se prvi put pripremate za trčanje polumaratona na raspolaganju imate manje-više 3 vrste plana. Početni, optimalni, napredni. Ovdje je ključna evaluacija vlastitih mogućnosti. Ono što treba da uradite je zapravo vrlo jednostavno, a to je da budete iskreni i objektivni prema sebi. Uradite test. Test će vam jasno pokazati vaše trenutne mogućnosti te na osnovu rezultata testa možete odabrati onaj plan koji je realno da ostvarite. Jer zapamtite, nigdje nismo rekli da morate biti najbolji, morate doći do cilja, morate se truditi u granicama svojih mogućnosti i to je pobjeda za vas.
Važno je napomenuti da ni slučajno ne odaberete plan koji je za vas u tom trenutku nemoguć. Ako ste zbunjeni kako to da možete odabrati bilo koji cilj ali ne i plan, da vam pojasnim. Cilj je uvijek dostižan i moguć. Cilj je zamišljena tačka u vremenu i prostoru gdje želimo stići i to je sve. Plan, s druge strane je skup akcija koje trebamo preduzeti da bi stigli do tog cilja. Ukoliko je plan za vas nemoguć ili neizvodiv u tom trenutku vi nikad nećete stići do cilja. To je zapravo razlog zašto veliki broj ljudi ne stigne na odredište. Postave sebi cilj koji zahtjeva veliki rad, trud, precijene svoje mogućnosti ili podcjene okolnosti te jednostavno odaberu plan realizacije koji ne mogu ispuniti.
Ukoliko pred novu godinu, kada se inače prave liste planova i ciljeva za narednu godinu, kažete sebi da se vidite u sretnom braku za dvoje djece, jasno je da ste sebi dali cilj. Međutim plan u kojem kažete sebi da to planirate ostvariti u godini dana je očito nerealan.
Ukoliko sebi kažete da planirate postati uspješan programer, da planirate imati vlastitu kompaniju i zapošljavati ljude širom svijeta naravno da je to odličan cilj. Ali prije svega važno je da procjenite svoje realne mogućnosti u realizaciji tog plana. Prvo trebate vidjeti koje su to vještine koje vi posjedujete kao programer, da li većinu posla možete da obavljate sami ili morate unajmiti radnike. Da li su vaše trenutne vještine dovoljne da budete samostalni programer, da li možete samostalno realizirati bilo koji složeni projekt koji klijent za vas iznese, koliko bi eventualno trajala dodatna edukacija koju morate uraditi. Kakav je vaš stav prema privatnom biznisu, kakvi ste u komunikaciji sa klijentima, kako se snalazite sa administracijom i finansijama, to su sve stvari koje morate sebi iskreno odgovoriti prije nego formirate plan realizacije.
Kada odgovorite na sva ta pitanja imat će te kompletniju sliku o sebi te će vam biti lahko da odredite plan razvoja svog biznisa. Pa će možda biti da morate unajmiti nekoga za backend, jer se vi snalazite na frontend-u, možda vam treba neko za finansije, ili kažete da vam ne treba niko ali da morate pohađati dodatne seminare da usavršite svoje vještine, što će značiti i da će vam trebati nešto više vremena za realizaciju svojih planova itd.
Da rezimiramo, krucijalno je važno biti iskren prema sebi, objektivno procjeniti svoje trenutne mogućnosti te prema njima odrediti dalji plan razvoja.
Zadržite fokus
Odredili ste cilj, napravili evaluaciju vlastitih mogućnosti, odabrali ste plan za realizaciju, krenuli ste u akaciju i onda…?
Start polumaratonske trke je za mene bio nešto toliko euforično da sam ja mislio da ću tih 21 km do cilja jednostavno preletiti. Noge su mi bile lagane, masa ljudi okupljenih pored staze je klicala, navijala, muzika, ogorman broj trkača, starijih, mladih, aspulutni doping pozitivne energije, koji je na mene, trkača početnika, zaista impozanto djelovao.
Sve je bilo kao iz neke bajke o ostvarivanju snova do polovine trke. Umor, vrućina, napor, sve je to rezultiralo ljude da se “bore” za vlastiti život, svak je trčao svoju trku, nije bilo priče, nije bilo publike, trčalo se van grada, napravio se razmak među trkačima, sad smo već bili onako sami, svak za sebe…
Ostalo je još pola trke, vrućina je bivala sve veća, umor se pojačavao, trebalo je zadržati fokus ali kako?
Nemojte početi raditi nešto prema čemu ste indiferentni, prema čemu ne osjećate strast, želju, potrebu. Nemojte uzeti cilj koji vas u isto vrijeme i ne plaši i ne inspiriše. Ako radite nešto prema čemu niste strastveni, pa makar i stignete do cilja do vas neće ničemu naučiti a samim tim neće vam ni koristiti.
Ukoliko ste odabrali pravi cilj, ukoliko je u taj cilj ugrađeno bolje od onog što trenutno imate za vas i ljude koje volite, ukoliko ste se valjano i predano spremali i pripremali, ukoliko ste uložili trud, znoj, vrijeme, ukoliko ste se jutrima budili sa mišlju kakav će osjećaj biti proći kroz cilj i ukoliko su vam tokom dana noge bile umorne od koračanja i treniranja onda ćete znati da nemate opcije nego da zadržite fokus. Za sebe, za ljude koje volite, koji znaju koliko vam to znači, vi ćete naći unutarnju motivaciju da zadržite fokus.
Nigdje ne piše da je staza lagana, da je put popločan olakšavajućim okolnostima, sasvim naprotiv. Uvijek čitamo o tome kako su prepreke na putu zapravo lekcije koje učimo i zbog kojih rastemo. To je zaista tačno. Ali to ne možete znati dok se okušate.
Na kraju, nema nikakve tajne. U knjizi “Bushido – kodeks samuraja”, koju od srca preporučujem, Inazo Nitobe, opisujući te drevne viteške ratnike, kaže da su to bili ljudi koji su se sve što su radili pokušavali dovesti do savršenstva. Sa tolikom količinom fokusa su radili stvari, da “su čitav život mogli provesti tražeći savršeni cvijet.”
Odaberite nešto prema čemu osjećate emociju, postavite cilj, napravite plan, radite na sebi, to što radite i kako radite pokušajte dovesti do savršenstva zadržite fokus i rezultat neće izostati.
