Prije nešto više od sedam mjeseci svijet je ušao u jednu novu fazu svog postojanja, koja će ga, po svim prilikama, nepovratno i višestruko izmjenuti. Naravno govorimo o pandemiji COVID-19.
Sve pore društvenog života, u skoro svakoj zemlji svijeta, doživile su značajne izmjene ustaljenih obrazaca ponašanja. Uveli su se novi pojmovi, na koje se već polako navikajemo i vrlo je vjerovatno da će ostati uz nas čak i kada pandemiji odsvira kraj.
Kako smo već rekli sva polja ljudskog djelovanja su osjetila posljedice ove globalne pošasti, međutim neka polja su ipak više pogođena, tj. posljedice koje pandemija ostavlja na određena polja našeg života za nas su od izuzetne važnosti.
Poslovanje, ekonomija, biznis i sve što on znači za život svakog pojedinca i kolektiva, nesumnjivo je osnovni predmet analiza kao i naših briga. Kako prebroditi otežane uslove poslovanja, kako sačuvati poslove, preduzeća, privrede, na kraju kako sačuvati živote kakve poznajemo?
Pitanja pred nama otvaraju pitanja mnogo dublja i šira, nego što je to naše skromno znanje spremno da ponudi kao odgovor, ali uz nešto analize, malo razmišljanja i zdrave logike u stanju smo da prepoznamo trendove i obrasce koji se sada već pravilno ocrtavaju. Neki su pogubni dok neki predstavljaju nadu da nije sve izgubljeno, već da se treba prilagoditi novonastalim okolnostima.
Poslovanje, ekonomija, biznis, neodvojivo su vezani od ljudskog djelovanja u svrhu ne samo preživljavanja, nego i postizanja boljih i kvalitetnijih uslova poslovanja. S tim u vezi, jasno je da će ljudi uvijek tražiti načine kako da date okolnosti premoste, kako da se u datim okolnostima maksimiziraju potencijali koji su na raspolaganju.
Pandemija COVID-19 je promijenula svijet i poslovanje kakvo smo do sad poznavali. Natjerala nas je da usvojimo nove obrasce ponašanja, natjerala nas je na digitalizaciju poslovanja, ondje gdje je to bilo moguće. Tržište kakvo smo poznavali je nestalo ili se transformisalo u digitalno, dobavljači, iznajmljivači, sve je to doživilo značajnu transformaciju. Prekinuti su lanci nabavke, prodaje, kretanja roba i usluga, sve su to nedostatci pandemije, kojima svakodnevno svjedočimo u opisima o stanju državnih ekonomija, porastu nezaposlenosti, padu BDP-a, smanjenju uplate doprinosa, padu stope privrednog rasta, smanjenju prihoda od turizma itd, itd.
Analizirajući navedene stavke kao da nam ne ostaje prostora za neki optimizam u budućnosti. Međutim da li je to zaista tako?
Ne postoji sistem koji je napravljen da bi trajao vječno. Pandemija nam je samo pokazala ono što je bila slaba karika u našem sistemu. Svu njegovu krutost i nefleksibilnost, nespremnost da prati nove tehnologije, birokratsku aljkavost i kašnjenje za stvarnim vremenom i sve ostalo čega su poduzetnici u realnom vremenu i prostoru već odavno bili svijesni.
Šta možemo naučiti iz pandemije?
Digitalizacija
Činjenica je da je svijet odavno i ozbiljno zagazio u 21.vijek. Bosna i Hercegovina je poprilično kaskala, u poslovnom smislu, za ostatkom svijeta. Ne ulazeći sada u mane koje ima digitalizacija kao globalna pojava, nama u Bosni i Hercegovini, pandemija je nametnula digitalizaciju, ondje gdje je to bilo moguće, kao ključ opstanka preduzeća. To jest za određene subjekte značilo prekid tradicionalnog načina poslovanja od nabavke do prodaje, ali je dugoročno otvorilo jedno novo tržište.
Ondje gdje je potpuna digitalizacija bila nemoguća, preduzeća su bila primorana na inovacije u transformaciji poslovanja, do mjere kada je moguće ostaviti određeni digitalni trag poslovanja. Pa je npr. i dalje neophodan tradicionalni vid poslovanja u proizvodnji ali je možda prodaja digitalizovana itd.
Lekcija koju ovdje uočavamo je da su preduzeća fleksibilna u svom nastojanju da ostanu u životu. Međutim, ono što im otežava svakodnevnicu je zakonski okvir u kojem posluju. Bosna i Hercegovina ima nevjerovatno težak zakonski okvir za preduzeća u normalnim uslovima poslovanja, u uslovima pandemije to je naravno kud i kamo komplikovanija priča.
Uzmimo sljedeći primjer. Digitalizacijom, prebacivanjem poslovanja, sastanaka, na streaming servise, radom od kuće, pitanje poslovnog prostora je stavljeno na dnevni red rezanja troškova. Zašto bi firma plaćala kancelarijski prostor koji ne koristi, time svoj budžet opterećivala više nego što je to potrebno, te zašto bi taj novac bacala na prostor koji ne koristi umjesto da ga reinvestira u nove komunikacijske kanale, prodaju, promociju ili slično?
Birokratske “kvake”
E tu dolazimo do birokratske “kvake” u našem zakonodavstvu. Naime, naše zakonodavstvo ne prepoznaje kućnu adresu ili neku privatnu adresu, kao moguću adresu registracije preduzeća. To striktno mora biti poslovni objekt, sa posebnim priključcima struje, sa posebnim ulazom itd itd, dakle postoji čitav niz birokratskih mjera koja se tiču poslovnog prostora, što je i ranije bila jedna od otežavajućih stavki pri donošenju odluke o osnivanju preduzeća.
Mogućnost da adresa preduzeća, bude adresa koju vlasnik – osnivač, odredi, ili njegova adresa, bila bi od velike pomoći pri donošenju odluke o osnivanju preduzeća. Na kraju krajeva, mislim da je najveći broj država EU usvojio tu mogućnost, tako kao adresa preduzeća bez ikakvih problema može biti adresa vlasnika – osnivača, bez obzira da li je u pitanju poslovni prostor ili privatni stan osnivača.
Birokratska senzibilnost prema osnivaču, u smislu da on odredi gdje će mu biti sjedište firme, bila bi od izuzetne važnosti i ne bi bila pravno upitna, sve dok firma ispunjava svoje zakonske obaveze.
Birokratske procedure oko osnivanja firme imaju priliku biti svedene na posao od 15 minuta na online platformi. Znamo da je registracija firme u Bosni i Hercegovini posao u koji se upuštaju ili oni koji ne znaju šta rade, a velika većina ne zna, barem oni koji prvi put to rade, ili oni koji imaju nadljusku hrabrost, volju i strpljenje.
Osnivanje firme u BiH je do sad trajalo u prosjeku oko dva mjeseca. U velikoj većini zemalja razvijenog svijeta treba vam pristup intenetu, do pola sata slobodnog vremena, te uz ispunjavanje zakonskih uslova, nakon toga imate spremnu firmu za rad.
Birokratska elastičnost prema pojedincima koji imaju ideju, koji imaju način i volju da se upuste u poslovne procese u ovom dinamičnom vremenu, mora biti maksimalna. Ovakva elastičnost je neophodna, ukoliko znamo da osnovne životne aktivnost, poput odlaska u trgovinu, sada zahtjevaju duplo ili troduplo više vremena. Zamislite gubitke koje bi imali ukoliko bi se držali tradicionalnog načina osnivanja preduzeća, u uslovima digitalnog poslovanja, prenosa ideja, inovacija, kada se promjene dešavaju svakodnevno.
Istraživanja su pokazala, do sada, da je rad od kuće zapravo produktivan, jer ostavlja pojedinca jedan na jedan sa rezultatima svog rada. Nema više skrivanja iza kolektiva, “hvatanja krivina” na poslu itd, pojedinac sada zna šta je njegov zadatak, te on nastoji da ga što bolje i što prije izvrši, sam organizujući svoje vrijeme, prije i poslje. To povlači za sobom pitanje nagrađivanja, koje je sada objektivnije.
Novonastale okolnosti, već sada, pokazuju i svoje dobre strane. Trebat će vremena da se steknu navike, ali zasigurno i kad pandemija prestane obrisi ovakvog poslovanja će ostati uz nas. Kako ćemo se mi postaviti prema ovim i budućim okolnostima odredit će naše mjesto u svijetu. Svaka promjena je prilika za novi početak, zato budimo odlučni i prihvatimo promjenu.
