Da li ste se ikada zapitali zašto se prostorije u kući zovu tako se zovu, dnevna soba, spavaća soba, radna soba…te se vjerovatno već sad i pitate kakve to sve ima veze sa današnjim tekstom. Strpljenja molimo Vas, sve je povezano.
Desetinama hiljada godine, ljudske nastambe koje zovemo domom su bile utočište od svih vanjskih elemenata, nepogoda, opasnosti, itd. Intenzivnim razvojem tehnologije, a pogotovo u posljednoj deceniji, tačnije od pandemije COVID-19, upotreba kućnog okruženja u radne funkcije je intenzivirana, te je sad već skoro pa normalno da biramo da li da radimo od kuće ili iz svog ureda u kojem smo radili do prije pandemije.
Da se vratimo na sobe u kući, zašto se tako zovu kako se zovu. Nazive su dobile još davno, prije i električne struje, prije televizora, prije svih komfora modernog društva, sa jasnim ciljem i svrhom. U dnevnoj sobi se provodilo vrijeme tokom dana, u radnoj se radilo, u spavaćoj se spavalo itd, te su to bile prostorije sa jasno podijeljenim ulogama. Napretkom tehnologije napredovale su i naše želje za pojačanim komforom te smo u spavaće sobe ubacili TV, danas telefone, internet i šta sve ne, što je dovelo do ozbiljnih problema u količini sna, a ona lančano na našu produktivnost, disciplinu i radne navike.
Čovjek je najsavršeniji mehanizam na svijetu. Ništa na njemu nema slučajno, sve ima neku svoju funkciju koja je povezana sa svim ostalim funkcijama. Stotinama hiljada godina se njegove ćelije programiraju na jedan bioritam, da bi sad odjednom bile bombardovane podražajima sa kojima ne znaju kako da se nose. Količina informacija koja je dostupna skoro pa svakom stanovniku ove planete u svakom trenutku dana je neviđena u ljudskoj historiji. Ogromna količina znanja, informacija, dostupna je na samo par klikova. Opet s druge strane, napredak pojedinaca je kontinuirano spor, ako se uzme u obzir dostupno znanje. Zašto? Zbog nedostatka ili nemogućnosti da se fokusiramo na duži vremenski period i zbog nedostatka discipline da tu vještinu i naučimo.
ŠTA JE FOKUS?
Fokusirati se nije nešto sa čime se rodimo. To je vještina koja se uči. Postoje ljudi sa urođenim mogućnostima koncentracije i fokusa, te se njih i ne tiče ovaj tekst, ali velika većina ljudi nije u stanju zadržati fokus na određenom stvari tokom određenog perioda vremena. Moderne okolnosti, rad od kuće, učenje od kuće, to kao da je i dodatno naglasilo. Sjednete za svoj laptop, računar, krenete da učite ili radite i sjetite se da bi mogli pustiti neku muziku, pa se onda sjetite da se trebate napiti vode, pa onda možda naglo ogladnite, pa odete do frižidera da nešto gricnete, itd.
Kako da se naučite fokusirati?
Za početak osvijestite činjenicu da vam koncentracija luta. Vrlo je jednostavno, uzmite nešto da čitate, radite, učite, i vidite koliko ste tome posvećeni. Vjerovatno ćete primjetiti da ste u trenucima počeli razmišljati o raznim stvarima koje nemaju veze sa onim što trenutno radite, a vrlo je moguće da razmišljate o svom zadnjem postu na facebooku, instagramu, o lajkovima koje možda trenutno dobijate, koliko ih ima, zašto ih nema i sl. Ništa neobično, radi se o biološki programiranim metodama mozga, na koje srećom možete utjecati.
Društvene mreže i rekcije koje dobijamo na njima u vidu lajkova, komentara, su nešto zbog čega su i tehnologija kompletno i društvene mreže došle na loš glas. Pa kažemo da je tehnologija loša jer nam uništava život, udaljava nas, oduzima nam vrijeme, jer beskonačno skrolamo po bespućima interneta, što se direktno odražava i na naš san, rad, slobodno vrijeme itd.
Tehnologija nije loša, tehnologija je odlična stvar, ako se koristi odgovorno. Zamislite koja je mogućnost dobiti željenu informaciju u par sekundi. Zamislite koja je mogućnost ostvariti komunikaciju, vidjeti nekog od članova svoje porodice koji je od nas možda udaljen više hiljada kilometara, ali nedostatak fokusa i koncentracije, da kažemo tehnologiji sada radim, ili sada učim je ono što nam kvari kvalitet života i produktivnost. Zašto se to događa? Prilikom korištenja društvenih mreža, tj. kada stupamo u interakciju sa drugim korisnicima koji odobravaju naše ponašanje na društvenim mrežama, dokazano je, u mozgu se luči dopamin, hormon sreće, koji u biti djeluje poput druge, tj.koji stvara taj osjećaj ovisnosti u nama. Mozak je organ koji djeluje na podražaje, To je urođeni mehanizam očuvanja života. Zato smo naučili da se plamen i vatra izbjegavaju, jer podražaj bola koji smo dobili u mozgu kada smo se opekli na plamen uči nas da vatru treba izbjegavati, tako isto osjećaj sreće koji nam stvori čokolada tjera nas da taj osjećaj iznova tražimo. Ista je stvar i sa svim opijatima.
KAKO DA RAZVIJEMO FOKUS?
Kako onda da reprogramiramo taj urođeni mehanizam i da rad od kuće bude produktivniji, bez da nam sitnice ometaju koncentraciju? Istražujući produktivnost i koncentraciju našao sam na Jim Kwik-a, experta iz ove oblasti, te su metode koje ćemo napomenuti mišljenje stručnjaka za mozak i njegovo ponašanje.
Ono što moramo uraditi je napraviti tzv.sidro i vježbe koncentracije koje se vežu za to sidro. Kako to funkcioniše? Za sidro je preporučeno uzeti vlastiti dah, tj proces uzdisaja i izdisaja. Sjednemo u neki udobni kutak, lijepo se smjestimo, i fokusiramo se na proces disanja u nama. Pratimo svaki svoj udah i izdah. U početku je te vježbe potrebno raditi sa fokusom od 30 sekundi. Dakle da se 30 sekundi pokušamo fokusirati na proces disanja, da budemo svjesni svakog udaha i izdaha. Primjetit ćemo da nam i to teško ide i da nam misli lutaju, to je u redu. Kada vidimo da nam je misao odlutala mi ćemo se svjesno vratiti na proces disanja. Vrijeme ćemo vremenom produživati, kako budemo osjećali napredak, do maksimalno 12 minuta fokusa i koncentracije.
Zašto je ovo važno? Zato što ćemo ovladati mogućnosti da u trenutku kada nam fokus odluta sa onoga što trenutno radimo, prvo to i primjetimo a zatim kažemo mozgu, hej, to nije bio naš cilj, molim te vrati se na željeni cilj, te ćemo moći vratiti naš fokus.
Druga jako važna stvar je da obavljamo određene stvari na određenim mjestima. Ukoliko planirate učenje, rad, spavanje, bilo šta, za te stvari trebate odrediti određena mjesta, koja su Vam za to pogodna te onda stalno te radnje raditi na tim mjestima. Da li npr. znate da je čuveni pisac Ernest Hemingway za svojim radnim stolom, na kojem je pisao, uvijek i samo to radio, pisao je. Nije otvarao poštu, nije ručao, nije radio ništa drugo osim što je pisao. Upravo to i vi treba da uradite, naučite mozak da se za radnim stolom samo radi i ciljano vraćajte fokus na ono što je bio primarni zadatak.
Ne možete reći djetetu od 5 godina sjedi ovdje za ovaj klavir i sviraj, ako dijete nikad ranije nije učilo svirati klavir, logično je da neće znati svirati. Isto tako ne možete sebe kriviti ako se ne možete koncentrirati na određenu stvar duži period, jer to ranije niste nikada naučili.
Živimo u vremenu najvećeg tehnološkog napretka ikada. Iskoristimo to. Istrenirajmo i pomozimo našem organizmu da shvati period i podražaje koji ga pokreću. Morate shvatiti da se radi o najpreciznije mehanizmu na svijetu, sa milionima godina evolucije iza sebe. Svaka ćelija u nama je zasebni mehanizam, koji odbija da se ponaša suprotno svojim uvjerenjima i programima. Na nama je da “reprogramiamo” taj mehanizam, da postavimo nove granice dozvoljenog i nedozvoljenog, te će onda i naše ukupno blagostanje procvjetati, jer na tehnologiju nećemo gledati kao na destruktivni faktor u nešim životima, već ćemo je gledati kao nevjerovatan alat u funkciji našeg napretka.
NAUČITE SE FOKUSIRATI I VAŠ ŽIVOT ĆE SE PROMIJENITI.
