Neopisivo je važno, čak do mjere da se ne može dovoljno naglasiti, vaš odnos prema poslu koji radite.
Neoliberalni kapitalizam je epoha u kojoj obitavamo i koja opisuje našu ekonomsku sadašnjicu. Idejni tvorac je Adam Smith, tj začetnik većine ideja koje su prihvaćene u neoliberalnom kapitalizmu. Po definiciji to znači političko-ekonomski sistem koji se temelji na slobodnom tržištu bez uplitanja države.
Ideja je fantastična za individualni razvoj pojednica, samim tim i šire zajednice. Međutim, svjedoci smo da ovakav sistem zna biti i okrutan. U doba najvećeg ekonomskog prosperiteta civilizacije imamo stvarnost apsolutnih krajnosti i polariteta bogatstva. Tako da ogorman broj ljudi živi na rubu egzistencije a mali broj ljudi posjeduje ogromno bogatstvo.
U ovom tekstu želim da otkrijemo šta je to što nekome otvara riznice poslovnog uspjega neslućenih razmjera a drugima ne.
Prije nego se upustimo u dalju analizu volio bih da definišemo uspjeh uopšte. Ovdje će biti govora o poslovnom uspjehu, kojeg nikako ne treba poistovjetiti sa uspjehom u životu, jer su te dvije stvari za veliki broj ljudi upravo oprečne.
Poslovni uspjeh ćemo gledati kroz uspješno pokrenut biznis, koji dalje uspješno egzistira na tržištu. Nećemo ulaziti čak ni u brojke, jer je ljepota biznisa u njegovom egzistiranju na tržištu, u uspješnom vođenju priče koju priča taj biznis,u zadovoljnim klijentima te zadovoljnim radnicima. Brojke su u biznisu, za moj pojam, manje važna kategorija.
Dakle šta je to što određuje da li će jedan san postati uspješan biznis, jer je svaki biznis u svom osnovu bio samo san. Da li je to odlična ideja, naporan rad ili nešto treće? Pa da vidimo redom.
Odlična poslovna ideja
Naravno da je važno šta odlučite raditi u životu, tj da je važna ideja kojom se mislite baviti. U ovom slučaju imate više mogućnosti.
Želite li da vaša ideja bude inovativna i jedinstvena. U tom slučaju imate rizik da tržište ne prepozna važnost vaše ideje a sa druge strane imate benefit ukoliko prepozna i početnu startnu poziciju na tržištu, da tako kažemo.
Želite li možda da se bavite idejom koja već egzistira na tržištu u nekoj formi, a vi je želite raditi na drugi način, nešto možda izmjenjeno, ili ne želite ništa mjenjati a imate druge parametre koji vam idu na ruku, poput bolje lokacije, boljih ljudskih resursa, boljeg poslovnog ambijenta, boljih tehnoloških uslova itd.
Ideja je naravno jako važna pri pokretanju svog posla, ali da li je i dovoljna?Generalno govoreći sama ideja nije dovoljna za uspješan posao. Može se desiti, ali tu već govorimo o sudbinskim odrednicama, da ideja jednostavno procvijeta, da pronađe svoj put, ali to su ipak izuzetci koji čine jako mali procenat da bi se uzeli u razmatranje.
Ideja kao što joj i ime kaže, je obična misao u glavi ili slovo na papiru. Možda se učinili nešto s tim, pa ste pokrenuli neke osnovne korake i procese, možda ste čak uspjeli i sve zakonski legalizovati, pronaći dobar prostor, dobre saradnike, možda ste uspjeli brendirati proizvod ili uslugu i staviti na tržište ali za uspješan posao to nije dovoljno. Ideja ne može sama sebe “gurati”, ona nema taj momentum. Ona je još uvijek čedo u svom razvoju i treba joj stalna njega i hrana za rast.
Ukoliko ste sve naprijed obavili i pomislili sad je vrijeme da odem na godišnji odmor na pusti otok a ideja će dalje sama, bojim se da ste se malo preračunali.
Naporan rad
Naporan rad je odlična kompenzacija za bilo koji nedostatak koji imate vi ili vaša ideja. Budimo realni i objektivni i prema sebi i prema ideji i odma na početku prihvatimo da na svijetu ne postoje savršenosti i da svi mi u sebi nosimo klicu nesavšrenosti.
Čak šta više, jako važno, prije pokretanja bilo kakvih koraka u pravcu samostalnog biznisa, tačnije prije bilo kakvih važnih životnih koraka, je napraviti određenu “inventuru” ličnosti. To je proces samospoznaje u kojem imamo za cilj otkriti o sebi što je moguće više. Ljudi često kažu da su pronašli dobro i loše u sebi. Ja se ne bi složio sa tim. Ono što u sebi definišemo kao loše, to je samo ono što ne radimo dovoljno dobro, a koje, nakon što smo ga postali svjesni, imamo priliku promjenuti. Tako npr.ukoliko zaključimo da bi mogli postati bolji u upravljanju svojim vremenom, onda sve što treba da uradimo je da od narednog trenutka tu činjenicu počnemo primjenjivati. Ukoliko zakažemo u tome, pa to ne uradimo, zaključujemo da nam fali discipline.
Nakon što smo vidjeli svoje unutarnje kvalitete, jasnije možemo pristupiti izvršavanju svojih dužnosti. Naporan rad zasigurno kompenzira nedostatke poput manjka talenta, poput nedovoljno kapitala za početak posla, itd. Međutim ni naporan rad nije odgovor na naše početno pitanje. Svjedoci smo da mnogi ljudi rade naporno iz dana u dan a taj rad im ne donosi ekvivalentne rezultate.
Na kraju krajeva kada govorimo o napornom radu moramo spomenuti Sizifa, svi smo čuli priču o Sizifu i napornom radu, zar ne?
Onda šta?
Nešto treće…
Ukoliko sama ideja nije dovoljna, a naporan rad može da nas ne odvede nigdje, šta je onda što što otvara vrata poslovnog uspjeha? Po našem mišljenju to je kombinacija strasti i discipline.
Prvo što morate imati vezano za vaš posao je strast. Tj strast prema samoj ideji. To mora biti nešto što će vas tjerati na akaciju u bilo koje doba dana. Strast je nešto što će vas voditi kroz proces i tjerati da vidite idući korak, da uradite bolje, da vaš klijent bude zadovoljan. Strast neće dozvoliti da uradite polovičan posao i takvog ga prezentirate klijentu. Strast će vas tjerati na savršenstvo. A savršenstvo je što se traži i što biva nagrađeno. Budimo realni nikoga ne zanima vaš polovično urađen posao. Nikoga ne zanima vaša odlična zamisao a mizerna realizacija. Klijent plaća realizaciju a ne vašu zamisao ili namjeru.
Neophodno je da shvatimo važnost do kraja urađenog posla.
Pošto ovaj tekst predstavlja lični uvid u temu dozvolite jednu malu opservaciju i pojašnjenje. Današnji čovjek živi ubrzan životni tempo, to nam je sad sasvim jasno. To je termin koji je na naše balkanse prostore nekako poprilično naglo uplivao sa zapada i kao da još traje adaptacija na sve nove termine i načine života koji su u tom cunamiju došli do naših područja.
U tom metežu noviteta kao da nismo stigli osmotriti prilike i okolnosti koje su od nekih svjetskih zemalja učinile da postanu najbogatije zemlje svijeta a od drugih da grcaju u grčevima svakodnevnice. Ok, na stranu geopolitičke okolnosti koje su sastavni dio tog procesa, ali da se ovdje bavimo samo faktorima ekonomskog uspjeha. Ono što smo propustili uraditi i što mnogi od nas propuštaju i dalje je da zastanu i da jednostavno pogledaju i da se zapitaju. Zašto o jednoj Njemačkoj ili Japanu ili Kini pričamo kao o primjerima uspješnih ekonomija, zašto su to zemlje velikog bogatstva? Zasigurno postoji velik broj faktora ali da vam kažem da je jedan od tih faktora odnos pojedinca prema poslu koji radi.
Neopisivo je važno, čak do mjere da se ne može dovoljno naglasiti, vaš odnos prema poslu koji radite. Bez obzira sad da li ste vi privatni poduzetnik, da li ste zaposlenik, da li proizvodite kompliciran softwer ili ste pekar koji proizvodi hljeb.
Ono što radite uradite tako da bude što bliže savršenstvu. Naravno hoću da kažam da vaš posao treba da bude urađen na najbolji mogući način, po pravilima struke, uz poštovanje procedura i ugovora, da ne shvatite kako jedan hljeb trebate praviti čitav život dok ne ispadne savršen. Dakle, polovični poslovi, uz fraze “haj Bogati”, ili “može proći”, ili “drži vodu dok majstori odu”, nisu način na koji trebate raditi posao i nije način koji daje rezultate.
Još da pojasnimo vezano za strast, da strast ne treba mješati sa motivacijom. Motivacija je pojam koji opisuje trenutni nalet volje, koji već idućeg trenutka može iščeznuti i koji se mora iznova tražiti. Jedno jutro se probudite i vidite da će biti sunčan dan, možete biti super motivirani za radne obaveze, već naredno jutro ukoliko ugledate oblake važa motivacija se može raspršiti. Strast je ono što treba da pokreće poduzetnika na njegovom putu a ne motivacija.
Drugi važan faktor koji morate usvojiti, namjerno kažem usvojiti a ne imati, jer se vrline nakon procesa samospoznaje trebaju usvajati, je disciplina.
Strast je odlična za vaš posao, strast je gorivo , ali je disciplina motor koji pokreće proces. Čak i strast može biti varljiva. Takva kakva jest ona je energična, nemjerljiva, te može biti pod utjecajem druge strasti koja se u tom trenutku može učini važnijom. Disciplina je ta koja drži prioritete na mjestu
Strast vašem poslu da je smisao, tjera vas na savršenost, disciplina vas tjera da svako jutro radite iste stvari koji mrzite jer znate da tako treba, da vam je to važno i da će vas to na kraju dovesti do mjesta gdje želite biti.
Kako da postanemo disciplinovani?
Mnogo ozbiljnih tekstova je napisano na ovu temu, te postoji ogroman broj metoda koje su više ili manje uspješne. Neke su naučne, neke su nastale na praksama ljudi koji su ih testirali, neke su teoretske. Neke predlažu rigorozne jutarnje rituale strogog samoprekora neke su pak opuštenije…
Po meni prvo što morate uraditi je osvjestiti činjenicu da vam u životu nedostaje discipline. Ali zaista osvjestiti samom sebi, bez da samo uvažite nečije mišljenje. Ukoliko ste to uradili iz srca, ukoliko imate potrebu da uvedete više discipline u svoj život, bilo da želite smršati par kilograma, buditi se ranije, čitati po djelić knjige svaki dan, raditi u vrtu i biti u dodiru sa prirodom, razvijati novu poslovnu vještinu, baviti se sportom, vi morate sebi iskreno predočiti razlog zašto vi to želite uraditi. Kada ste našli valjan razlog, kada ste ga sebi predočili i ustanovili da je on važan za vaše dalje funkcionisanje, sve što treba da uradite je da sa sobom sklopite jako ozbiljan ugovor u kojem sebe obavezujete da će te uraditi sve što je potrebno da bi se taj vaš cilj ispunio.
Ukoliko kažete sebi da morate usvojiti novu vještinu, recimo da želite biti pisac, te da trebate sedmično pisati 5 tekstova, onda sjedite i napišite sedmično 5 tekstova. Nemojte se lagati. Zdravo- razumsko ljudsko biće ne zaslužuje da samo sebe laže. Vaš mozak je u vašoj kontroli to zapamtite. Ako napište 3 teksta umjesto 5, uradili ste polovičan posao, slagali ste sebe. Dozvolili ste običnoj lijenosti da stane na put vašem snu da postanete pisac. Vi možete biti pisac ali to nikad nećete biti jer ste previše lijeni da sjednete i da pišete, to je sve što se ima reći o disciplini. Ne postoji naučni metod koji će vas natjerati da svoj mozak i svoje unutarnje sukobe “isključite” a “uključite” produktivnost, marljivost, disciplinu, to je stvar lične odluke.
Razlika između savršenog i polovičnog je samo volja da se stvar uradi do kraja.
